Prva mis Jugoslavije se 3 puta udavala, a on je zbog nje postao beskućnik: Muškarci uzdisali za njom, dve nesreće su joj zauvek obeležile život
Dodajte Kurir u vaš Google izborDanas su izbori za mis deo televizijskih spektakala, društvenih mreža i naslovnih strana. Međutim, pre skoro jednog veka jedna mlada devojka iz Požege, gotovo nepoznata javnosti, preko noći je postala senzacija o kojoj je govorila čitava Evropa. Zvala se Štefica Vidačić i bila je prva zvanična Mis Jugoslavije, a ubrzo i Mis Evrope. Njena lepota otvarala je vrata koja su tada izgledala nedostižno, ali joj nije donela sreću kakvu su svi očekivali.
Iako je svet pamtio njene fotografije i osmeh, iza njih se krio život ispunjen usponima, padovima, selidbama, velikim ljubavima i novim počecima. Od devojke koja je zarađivala za život radeći iza kioska do žene koja je šetala evropskim salonima i okušala se na filmu, Štefičina životna priča mnogo je složenija od jedne titule lepote, piše Ona.rs.
Devojka koja nije ličila na buduću zvezdu
Rođena je u Požegi 7. juna 1909. godine, a detinjstvo joj nije bilo bajkovito. Oko njenog porekla i ranih godina postoje različiti navodi - pojedini izvori navode da je rođena van braka i da je rano ostala bez roditelja koji su poginuli u nesreći, zbog čega je odrastanje bilo ispunjeno neizvesnošću.
U Zagreb dolazi kao vrlo mlada, završava školu i radi obične poslove, daleko od glamura koji će ubrzo upoznati. Pre nego što će postati najlepša žena Evrope, radila je u kiosku u kojem su se prodavali novine, duvan i sitna roba. Ljudi su je svakodnevno viđali iza pulta, ne sluteći da će upravo ta skromna devojka uskoro puniti naslovne strane evropskih listova.
Kasnije su mnogi upravo taj detalj izdvajali kao dokaz koliko život može da se promeni u samo jednom trenutku. Od devojke koja je vredno radila kako bi obezbedila egzistenciju postala je simbol lepote o kojem se govorilo daleko izvan granica tadašnje Kraljevine SHS.
Jedno veče promenilo joj je život
Godine 1926. održan je prvi izbor za Mis Jugoslavije u hotelu Esplanade u Zagrebu. Među desetinama devojaka bila je i Štefica. Imala je tamnu kosu, zelenkasto-smeđe oči i osmeh koji je odmah privukao pažnju žirija.
Klikom na link pročitajte priču najlepše žene Jugoslavije koja je zarađivala 3000 dolara dnevno.
Pobedila je.
Već naredne godine predstavljala je Kraljevinu SHS na evropskom izboru lepote i osvojila titulu Mis Evrope, što je bio uspeh bez presedana za jednu devojku sa ovih prostora. Od tog trenutka njene fotografije objavljivale su novine od Beča do Berlina, a evropska štampa pisala je o lepotici koja je stigla sa Balkana i osvojila žiri prirodnim šarmom.
Svet koji je do juče posmatrala sa druge strane izloga odjednom joj je otvorio vrata.
Holivud je zvao
Posle pobede seli se u Berlin i uzima umetničko ime Steffi Vida.
Filmski producenti u njoj su videli novu zvezdu. Dobijala je uloge, slikala se za naslovnice i živela život kakav je u to vreme bio nezamisliv za devojke sa Balkana. Pojavljivala se na prijemima, upoznavala umetnike i ljude iz filmskog sveta, a mnogi su verovali da je pred njom velika međunarodna karijera.
Ipak, gluma nije ispunila velika očekivanja. Ostvarila je nekoliko zapaženih, ali manjih filmskih uloga, a karijera nije krenula putem kojem se nadala. Kako se evropska politička scena menjala, menjale su se i prilike u filmskoj industriji, pa je i njen glumački put postepeno gubio zamah.
Ljubav joj nije donela mir
Udavala se tri puta.
Na jednom od snimanja upoznala je filmskog kompozitora Vilija Šmit-Gentnera, za kog se udala 1932. godine. Par se nekoliko puta selio tokom braka, a skrasili su se na jednom seoskom imanju, gde je Štefica naučila da vodi gazdinstvo, dok je njen suprug zbog posla često putovao u Beč. Ispostavilo se da ih je ova razdvojenost koštala braka.
U Beču se i njoj desila nova ljubav. Upoznala je švajcarskog novinara Maksa Džoba, za kog se udala 1949, a tada je promenila ime u Štefani Džob. Ovaj brak je trajao četiri godine. Štefani je ostala udovica nakon avionske nesreće u kojoj je Maks poginuo. U međuvremenu je stupila u vezu s Valterom Lenerom, koji se bavio izradom robe od kože, a s njim je provela 30 srećnih godina.
Jedna od ljubavnih priča završila se tragično - prema brojnim zapisima iz tog vremena, jedan od muškaraca koji je bio opsednut njome izgubio je gotovo sve što je imao i život završio u velikoj bedi, kao prosjak. Navodno se se od tuge za njom propio, jer se udala za drugog. Koliko je u toj priči bilo istine, a koliko novinskog senzacionalizma, teško je danas sa sigurnošću utvrditi, ali je upravo ta priča dodatno gradila mit o fatalnoj lepotici.
Iako su je mnogi smatrali ženom koja ima sve, njena privatna sreća nije pratila uspeh koji je ostvarila u javnosti.
Početak iznova
Za razliku od mnogih tadašnjih zvezda, Štefica nije želela da živi od stare slave.
Posle Drugog svetskog rata selila se između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. U zrelijim godinama upisala je studije književnosti, radila kao lektorka, korektorka, urednica i prevodilac. Malo je onih koji znaju da je žena koju je Evropa nekada proglašavala najlepšom kasnije živela sasvim drugačijim, mirnijim životom, posvećena knjigama i jezicima, daleko od reflektora.
Njen život imao je mnogo više poglavlja nego što bi neko očekivao od žene koju danas pamtimo samo kao misicu. Preminula je u Cirihu 2002. godine, a pošto nije imala potomstvo, Štefica je sav svoj imetak ostavila organizaciji "Greenpeace Schweiz”.
Lepota je bila samo početak
Kada danas pogledate njene fotografije, jasno je zašto je osvojila Evropu. Ali ono što Šteficu Vidačić čini posebnom nije samo lice koje je krasilo naslovne strane dvadesetih godina prošlog veka.
Njena priča govori o ženi koja je nekoliko puta potpuno menjala svoj život, prilagođavala se novim okolnostima i odbijala da ostane zarobljena u jednoj ulozi. Od devojke iz Požege koja je radila u kiosku, preko evropske misice i glumice, do žene koja je u zrelim godinama ponovo sela u studentsku klupu, njen život bio je mnogo više od jedne krune.
Bonus video: